
Ako Boga promatramo kao milosrdnog Oca punog ljubavi, koji se brine za nas, veseli se našoj sreći, bdije nad nama i čuva nas, shvatit ćemo da su sve njegove zapovijedi, zabrane i savjeti za naše dobro. Isto vrijedi i za ovu: trebamo oprostiti, jer je to za naše dobro. Nepraštanjem štetimo sami sebi; ono nas ranjava više nego sama primljena uvreda koju ne želimo oprostiti. Zbog nepraštanja nam je teško, ako ne i nemoguće, od Boga primiti oproštenje, blagoslov i ozdravljenje, i to ne zato što nam on to ne bi htio dati, nego zato što nam je srce zarobljeno negativnim osjećajima i zatvoreno. Nepraštanje nas udaljava od Boga, koji je izvor života, zdravlja i blagoslova.
Nema komentara:
Objavi komentar